Radio bi trebao služiti slobodnoj komunikaciji, educiranju i dijeljenju znanja

Glas Istre objavio je članak o gostujućem radiju

RAZGOVOR S VODITELJIMA RADIONICE »PUTUJUĆI RADIO«

Radio bi trebao služiti slobodnoj komunikaciji, educiranju i dijeljenju znanja

photoAutorska prava prilično ograničavaju slobodu jer kažu da sve moraš platiti ili iz toga zaraditi, a ne dijeliti. Na internetu postoje drugi načini da se znanje dijeli i razvije i mi koristimo te načine kako bismo bili što neovisniji. Virtualni prostor je nepostojeći teritorij u kojem nemamo puno problema kao što ih imamo u stvarnom prostoru koji ograničava. Zato mislim da je vrijednost interneta u educiranju i dijeljenju, kaže Thiago Novaes iz Brazila

U Rojcu je prošli tjedan održana radionica »Putujući radio« pa smo o njoj kao i o samoj ideji radija kao medija za slobodno komuniciranje, ali i educiranje, popričali s voditeljima.
- U Puli smo tri dana radili radionice u Hacklabu, u suradnji s udrugom Monteparadiso, gdje smo postavili mali radijski studio i kroz kompjuter smo putem slobodnog i otvorenog softvera streamali, što znači emitirali preko interneta, signal na internet radio stream. Signal se streama preko mreže internet radija koji se zove Slobodni radio: stanica M.I.R. U toj mreži su između ostalog organizacije iz gradova kao što su Karlovac, Križevci, Čakovec, Dubrovnik, Split, Rijeka… U mreži internet radija ne moraju biti samo organizacije, nego i pojedinci. Stanica M.I.R. je mreža ljudi koji se žele baviti slobodnim medijskim prostorom i iskoristiti ga onako kako sami žele, jer danas živimo u društvu u kojem je sloboda medija vrlo zatvorena ili je pod kontrolom države odnosno slobodnih medija, veli Kruno Jošt. Glavna osobina programa Stanice M.I.R. je ta što nije ovisan o mjestu, nego o osobama koje se žele uključiti. Može emitirati od bilo kuda pa i od vlastite kuće ako postoji pristup internetu i kompjuter na koji se može instalirati slobodni softver.
Osvrćući se na radionicu koju su održali u Rojcu Jošt kaže da su radili na tome da funkcioniraju kao studio, da imaju montažera i spikera, ali su pokušali to napraviti tako da polaznici dobiju dojam što je zapravo radio i koliko on može biti slobodan. Zanimalo nas je zašto su izabrali baš radio kako način komuniciranja.

Brazilsko-hrvatska razmjena

- Nismo ga posebno izabrali - mi koristimo sve moguće medije, od digitalnih do analognih. Koristimo sve načine da kažemo da se svaki čovjek može izraziti putem medija jer oni nisu privilegirani samo za određene statusne slojeve ili skupine s određenom statusnom pozadinom, veli Jošt. Alex Freire, jedan od voditelja radionice, kaže da je došao iz Brazila jer ga je pozvao Kruno da sudjeluje u programu brazilsko-hrvatske razmjene koji se razvija oko dvije godine.
- Kruno je bio dvaput u Brazilu da vidi kako radimo. Ja sam bio uključen u projekt ministarstva kulture nazvan »Pontos de Cultura« (Kulturni centri) kroz koji smo organizirali različite radionice s grupama i kolektivima u Brazilu, veli Freire. Kaže nam da su tamo radili radionice u cijeloj zemlji gdje su podučavali ljude da koriste slobodni i otvoreni softver za multimedijalni razvoj. »Vi u Hrvatskoj imate puno hackera, a mi u Brazilu puno umjetnika, ili obrnuto, koje zanima slobodna kultura, pa smo pomislili kako bi bilo zanimljivo učiniti tu razmjenu kako bismo kroz te različitosti dobili više ideja kako da budemo kreativni i dalje istražujemo. Sve se vrti oko razmjene naših iskustava, dok jedan od drugog učimo iz svog rada«, objašnjava nam Alex.
- U Brazilu imamo vrlo represivne propise, pa vlada gasi slobodne radije koje mi postavimo, pošalju policiju i uzmu nam opremu, ali mi se i dalje borimo, objašnjava Alex situaciju u svojoj zemlji. - U Brazilu samo pet obitelji kontrolira sve medije pa ako želite dobiti dozvolu za svoju radiostanicu načekat ćete se godinama, osim ako niste političar ili imate obiteljske ili vjerske veze. Zato nam je jako teško to raditi legalno u Brazilu. Čini mi se da je to puno lakše u Hrvatskoj. Još jedna je razlika dostupnost infrastrukture. Jako me veseli doći ovamo, u razna mjesta i gradove te vidjeti ovaj Hacklab i ovu lijepu zgradu i ljude koji u njoj rade, umjetnike i hackere. U Brazilu biste teško našli takvo mjesto u kojem biste mogli raditi i imati sve infrastrukturne uvjete. No, možda baš zato što tamo nemamo ovakvu infrastrukturu i pristup moramo se podržavati i raditi zajedno kako bismo opstali. Zato su umjetnici i hackeri počeli blisko surađivati u zadnje tri godine. Ovdje tu suradnju nisam primijetio u tolikoj mjeri.

Istovremeno učenje i podučavanje

Popričali smo i s Thiagom Novaesom koji je prvi put u Puli, a bio je već u Multimedijalnom kampu u Labinu. Zadovoljan je onim što je vidio i doživio, ponajprije zbog ljudi koji su koristili intelektualno vlasništvo na fleksibilniji način tako što su ga dijelili.
- Problem je u tome što autorska prava prilično ograničavaju slobodu jer kažu da sve moraš platiti ili iz toga zaraditi, a ne dijeliti. Na internetu postoje drugi načini da se znanje dijeli i razvije i mi koristimo te načine kako bismo bili što neovisniji. Virtualni prostor je nepostojeći teritorij u kojem nemamo puno problema kao što ih imamo u stvarnom prostoru koji ograničava. Zato mislim da je vrijednost interneta u educiranju i dijeljenju, kaže Thiago. U klasičnom edukacijskom procesu netko predaje, a drugi slušaju i šute, i ponašaju se kao nekakvi prazni ljudi, smatra on.
- Kada se radi o komunikacijskom procesu kako ga mi shvaćamo, vi učite i podučavate, istovremeno. Poput interneta na kojem svatko može komunicirati sa svakim. U klasičnom emitiranju imate televiziju i radio i možete se samo zavaliti u fotelju i slušati, jer ne možete odgovoriti na ono što se emitira, već se možete samo osloniti na svoj daljinski upravljač. Dakle, razlika je u tehnologiji koja se koristi, ali i u ponašanju, uspoređuje.
Edgara Buršića, voditelja Hacklaba, pitali smo ima li šanse da ovaj internet radio, koji je nakratko pokrenut, zaživi? »Ne, jer nema ljudi koji bi ga radili, a ljudi baš ne slušaju internet radio, više ih zanima klasični FM radio«, bio je jasan Buršić. Po njemu problem nije u prijenosu podataka i sporijoj vezi, već isključivo u ljudima. Na njegovu se konstataciju nadovezao Kruno koji kaže da je manjak ljudi problem, ali isto tako ovisi i o tome da im se pruži mogućnost da to rade, ali ne treba očekivati od njih da će odmah to raditi, da će to odmah krenuti.

Mladen RADIĆ

Izvor: Glas Istre (Mozaik), 07.07.2007.

AttachmentSize
putujucislobodniradio.jpg26.21 KB