Ovih dana je neviđeni lov na vještice. Opet, svakih par godina se desi taj lov na pedofile. Uvijek kao neki pošteni, izvan svake sumnje i samozatajni ljudi (tipa profesori, studenti, itd...). Na kraju nitko ne biva optužen, ali životi tih ljudi budu uništeni za sve vjekove.
Interesantna stvar je da oni koji su i osuđivani uglavnom su to radili u "toplini" svojih domova nad svojim ukućanima, ili po dječjim domovima gdje vjerojatno nema ni televizije a kamoli interneta. No zašto je javnost prestrašena od Interneta? Kakve misterije krije taj internet? A bo!?
Na kraju krajeva, što bi trebalo raditi ljudima koji traže takve stvari na netu? Ubiti ih? Zatvoriti i baciti ključ?

U zadnje vrijeme baš mi treba 8 sati spavanja. Ne da mi se ništa, ne da mi se pisat projekte, ne da mi se... Ne da mi se! Zašto? Nemam pojma, jednostavno sam lijen u zadnje vrijeme. Da nije neka depresija? Ne osjećam se tako.
Sad mi je još gluplje što to pišem u ovom blogu jer je to tipično za glupe blogove kad se netko jada nad svojom sudbom kletom. Ali dobro, na svu sreću taj blog pišem samo za sebe. A i rijetko ga pišem... Možda na proljeće procvijeta. Živi bili pa vidjeli.

E da, još i ovo: danas nakon dužeg razmipljanja kupio sam si knjigu od Dicka Hebdigea "Subculture the meaning of style". Baš mi je drago da u svojoj kolekciji imam i tu "must have" knjižicu.

Danas sam ujutro zaspao i pomislio sam da sam samo lijen, a kad sam se probao dignuti skužio sam da me jebe ravnoteža i da imam vrtoglavicu. Možda sam trudan?

Sjetio sam se da mi jedan prijaltelj, ili bivši prijatelj, tko će ga znat, nije htio čestitati Novu Godinu. Nemam apsolutno nista protiv tog tipa, ali ponekad bi se trebao zapitati sa kakvim ljudima imam posla...

Mislim da ću nekoliko dana full iskulirat. Ne toliko zbog slavlja koliko zbog potrebe za godišnjim odmorom kojeg nisam imao ove godine (a ni ne radim u nekoj firmi! skoro da i ne radim ;o)).
Mislio sam početi voditi računovodstvo samog sebe, ali sad mi se čini da nema smisla i da je bolje da ostane ono malo magije oko sređivanja para...

Baš je zanimljivo vidjeti kako neki ljudi postanu bolji čim prestanu duvati... A možda je to samo trenutačna faza...

Gledao sam Matanićev film "Volim te" i ne mogu vjerovati koje je to sranje! ja inače volim trash filmove i low budget filmove, ali ti hrvatski filmovi su nešto najgore što se može vidjeti. I uopće nisu cool.
Čini mi se da hrvatki režiseri su svi štreberi koji nemaju pojma šta se dešava oko njih nego imaju neku romantičnu viziju o stvarnosti oko sebe. Ono što se može vidjeti u hrvatskom filmu je viđenje stvarnosti budale bez prošlosti. Ja u njima ne vidim nikakvu društvenu kritiku nego samo jedno veliko štrebersko/ šminkersko sranje. Pa tko im daje pare za snimati? Mi?
Nije da tražim hiperrealizam ali jednostavno ti filmovi nisu zanimljivi ni kao šista fikcija, ni umjetnički (dobro ajde, možda nisam najbolji da dajem takve ocjene o umjetnosti...).

Čitam neki zanimljivi tekst od Dylana Clarka iz knjige "The Post-Subcultures Reader" (urednici David Muggleton i Rupert Weinzierl) koji nosi naslov "The Death and Life of Punk, The Last Subculture" (cijeli tekst se može pronaći ovdje). Uglavnom, autor piše o tome kako industrija pojede bez problema subkulture, i one kojima je cilj bio uništenje poretka, itd... Da previše ne komentiram ovaj tekst najbolje je da ga svatko pročita...
Na taj tekst lijepo se veže i tekst "Subculture as a Neo-Liberal Conduct

Da vidimo ako radi...