09. siječnja, 2009. godine u talijanskim novinama Il Manifesto izašao je članak Alexa Fotija i Maxa Guareschia "La next left dei movimenti europei" (čini se da nema prijevoda na druge jezike) u kojem autori pričaju o toj ne novoj nego slijedećoj ljevici. U to su uvalili sve, od Indymedije preko Copenhagenskih događaja do Grčke. Kao, sve se budi a klasična ljevica ne vidi te "snage."

Jučer je oko 18:30 od overa šiknula jedna poznanica. U zadnje vrijeme se baš redaju različite smrti različitih meni poznatih ljudi iz različitih razloga. Možda se ipak trebalo slušati starce?

U dva dana proslavili su se ponosan tata i ponosan sin. Tata neće dobiti ništa, kao ni prije par godina kad je s čekićem porazbijao par kladionica, a sin je dobio 3 godine ispod minimuma za djelo koje je napravio jer će se ipak popraviti nakon 2 godine i par odlazaka kod psihijatra.

Pisao sam već o tome kako često ekipa iz Pule koja je ostala negdje uglavnom izvan Hrvatske dosta mistificira o svom statusu na tom mjestu. Ima i ekipe koja je uspjela tamo negdje. O tome je danas izašao članak u Zoomu Glasa Istre. Svo troje znam, dvoje jako jako dobro jednoga iz viđenja iz Zelene Istre. Svaka im čast i sve živo, ali živcira me malo taj Glas Istre. Zapravo, živcira me poruka koju odašilju njegovi novinari.

Da, ali ne u plivanju. Popušio si je jedan chillum. Tako će primjer za mlade možda upropastiti mlade. Eh, da je to dovoljno...

Fiziku, biologiju, kemiju i ostale derivate tih znanosti se uvijek skeptički propitkuje, religiju također, ali politika je uglavnom izvan toga. Ona spada u privatni izbor. Što mislite, da li se može politiku podvrgnuti znanstvenim procesima? Da li možemo reći da je, na primjer, socijal-demokracija prijevara, nema logičke osnove, ili nacionalistička desnica, ili bilo koja opcija? Kakvo bi trebalo biti skeptičko ponašanje u takvim slučajevima? Zanimljiv članak izašao je 1997. u Skeptical Enquireru o toj temi.

Čini da su certifikati tu, da aparat za pranje nogu funkcionira. Mo'š si mislit'. Certifikati su vjerojatno takvi da nije opasno to pranje nogu, da djca ne mogu progutati dijelove i slično. Mislim, može biti da je OK, ali čisto sumnjam. Najvjerojatnije o običnom "argumentum ad verecundiam." Odnosno, pozivaju se na autoritete, a ne na logiku funkcioniranja, a logika je srušena...

Prije neki dan u Jutarnjem je izašao članak o sociologu plagijatoru iz Zadra. U članku se spominje i jedna moja bivša kolegica s faksa, ali nevezano za plagijat.

Sorry čitatelji izvan Istre, ali pošto sam lokalni seljak i provincijalac bavim se više lokalnim spikama, pa tako i danas pišem o člancima iz Glasa Istre.

Moji su prijatelji i prijateljice postali srednja žalost. Nema među njima više otkačenih ludih i nabrijanih. Sve normalno i... pomalo dosadno ;) Možda čak i Miletić ima nabrijaniju ekipu. Nije ni to bed. Ili je?